Kakao u prahu, deforestacija i EU regulativa: kako će se promeniti lanci snabdevanja

Kakao u prahu, deforestacija i EU regulativa: kako će se promeniti lanci snabdevanja
March 20, 2026

Kakao u prahu u prehrambenoj industriji i pritisak EU regulative

Kakao u prahu u prehrambenoj industriji već je pod pritiskom nestabilnih cena, klimatskih promena i zahteva za ESG izveštavanje. Sa dodatkom EU regulative za proizvode povezane sa deforestacijom (EUDR – EU Regulation on deforestation-free products), kakao ulazi u novu fazu stroge kontrole porekla. Proizvođači hrane koji koriste kakao u prahu, kakao puter ili kakao masu moraće da garantuju da sirovina nije povezana sa nedavnom deforestacijom ili degradacijom šuma, kao i da je proizvedena u skladu sa relevantnim lokalnim zakonima u zemljama porekla.

EUDR obuhvata kakao i proizvode od kakaa koji se plasiraju na tržište EU ili iz njega izvoze. Za praktičnu industrijsku primenu to znači da brendovi čokolade, keksa, namaza, instant kakao napitaka, deserata i brojnih drugih proizvoda više ne mogu da se oslone samo na opšte “sustainability” izjave dobavljača. Biće potreban dokaziv, verifikovan sistem sljedivosti, od parcele kakaa do gotovog proizvoda na polici.

Kako se kakao u prahu tipično koristi i zašto je poreklo sada ključno

Kakao u prahu u proizvodnji hrane dominantno se koristi u čokoladnim i kakao proizvodima, od klasičnih čokolada, preljeva i krema, do keksa, biskvita, instant napitaka, proteinskih napitaka, mlečnih i plant-based mlečnih proizvoda, sladoleda, peciva i grickalica sa kakao prelivima. U mnogim formulacijama kakao u prahu nije samo nosilac ukusa, već i ključan element boje i percepcije premium kvaliteta.

Za sve ove kategorije, pitanje “odakle je kakao u prahu” više nije samo marketinški narativ tipa “single origin” ili “fine cocoa”. Uz EUDR, geografsko poreklo dobija regulatornu težinu. Izvor sirovine, bilo da je iz Obale Slonovače, Gane, Nigerije, Kameruna, Gane, Brazila ili drugih zemalja, mora biti povezan sa konkretnim parcelama koje nisu uzrokovale deforestaciju posle referentnog datuma definisanog regulativom. To praktično menja odnose u lancu snabdevanja i smanjuje prostor za povremene “spot” kupovine kakaa u prahu bez potpune dokumentacije.

Šta EU regulativa za deforestaciju konkretno traži za kakao

EU regulativa za kakao u prahu u kontekstu deforestacije postavlja tri ključna zahteva: deforestation-free status, legalnost proizvodnje prema lokalnim zakonima i sistem dužne pažnje, odnosno due diligence, od strane kompanija koje uvoze ili stavljaju kakao proizvode na tržište EU.

Za prehrambene proizvođače to u praksi znači da moraju da poseduju detaljne informacije o lancu snabdevanja, uključujući geolokacijske koordinate parcela gde je kakao gajen, datume krčenja šuma ako ih je bilo, kao i dokaze o poštovanju lokalnih zakona o korišćenju zemljišta i radu. Ove informacije ne ostaju samo kod trgovačkih kuća ili pržionica kakaa, već se, kroz ugovore i audite, “penju” ka proizvođačima hrane koji koriste kakao u prahu.

EUDR uvodi i obavezu izrade izjava o dužnoj pažnji za svaku relevantnu pošiljku. Kompanija time potvrđuje da je rizik od povezanosti sa deforestacijom zanemarljiv. Za mnoge proizvođače hrane, posebno srednje i manje, ovo je potpuno novi nivo kompleksnosti u nabavci kakao praha.

Kako će se promeniti nabavka i lanci snabdevanja kakao praha

Dobavljači kakao u prahu za prehrambenu industriju biće primorani da značajno unaprede sljedivost, od sirove zrna kakaa do finalnog praha. Tradicionalni modeli nabavke, gde se kakao u prahu nabavljao prema opštim specifikacijama (boja, masti, pH, granulometrija), sada se dopunjavaju zahtevima za punu trasabilnost i dokaz deforestation-free statusa.

Za nabavku to znači prelazak sa isključivo cene i tehnoloških parametara na višedimenzionalnu evaluaciju dobavljača. Umesto jednog ili dva velika dobavljača generičkog kakao praha, kompanije će tražiti partnere sa kapacitetom za geolokacijske podatke, satelitski monitoring, sertifikacione šeme usklađene sa EUDR i dokaziv lanac pravne odgovornosti. U praksi se već vidi jačanje saradnje sa velikim internacionalnim kućama koje rade direktan otkup od kooperanata, kao i smanjenje oslanjanja na neformalna posredništva.

Takođe, očekuje se segmentacija portfolija. Deo volumena biće vezan za “fully traceable” kakao u prahu, namenjen za proizvode koji idu na tržište EU i nose ESG komunikaciju. Drugi deo može ostati generičkiji za tržišta gde EUDR nije direktno primenljiva, uz napomenu da globalni brendovi sve češće unificiraju politike nabavke, pa se isti standardi prenose i van EU.

Impikacije za R&D i tehnologe: reformulacija i “održivi” kakao u prahu

R&D i tehnolozi će imati dvostruki zadatak. S jedne strane, moraju da razumeju kako novi tipovi kakao u prahu, često vezani za određene regione ili sertifikacione šeme, utiču na senzorna i tehnološka svojstva proizvoda. Razlike u obradi zrna, stepenu alkalizacije, sadržaju masti i profilu kakaa u prahu iz različitih “deforestation-free” lanaca mogu dovesti do varijacija u boji, ukusu, aromi i rastvorljivosti.

S druge strane, zbog ograničenja ponude i potencijalno viših cena za kakao u prahu iz verifikovanih lanaca, R&D će tražiti načine optimizacije upotrebe. To može da znači rad na intenzivnijim kakao prahovima sa snažnijim aromatskim profilom kako bi se smanjila doza u recepturi, kombinovanje kakao praha sa prirodnim aromama kakaa, korišćenje specijalnih procesnih koraka koji pojačavaju percepciju kakao ukusa ili prelazak na specifične vrste kakaa sa većom inherentnom aromatičnošću.

U kategorijama kao što su keksi, punjena peciva i cerealije, deo vizuelnog efekta kakao boje može se postići preciznim izborom praškova različitog stepena alkalizacije, što otvara prostor za smanjenje ukupne količine kakao u prahu uz zadržavanje vizuelnog identiteta proizvoda.

Tehnološke karakteristike kakao praha u kontekstu novih lanaca snabdevanja

Kada se kakao u prahu nabavlja iz strogo kontrolisanih, često manjih i specijalizovanih lanaca, tehnolozi moraju detaljnije da razumeju njegove karakteristike. Rastvorljivost i disperzibilnost mogu varirati u zavisnosti od procesa prerade zrna i stepena alkalizacije. Za instant napitke i ready-to-drink formulacije od ključne je važnosti razvoj kakao u prahu sa dobrom instantizacijom i kontrolisanom granulometrijom, kako bi se obezbedila ujednačena disperzija bez grudvica i taloženja.

Stabilnost kakao u prahu na temperaturu i tokom procesa kao što su UHT, pečenje ili ekstruzija ostaje slična kao i kod standardnog kakao praha, ali se zbog prelaska na specifične izvore može promeniti ponašanje u pogledu boje i okusa posle termičke obrade. U čokoladnim prelivima, kremama i punjenjima za kekse, kakao u prahu utiče na viskoznost i teksturu, pa promene dobavljača, čak i kada su parametri na papiru slični, treba validirati probnim serijama.

Za mlečne i plant-based proizvode, interakcija kakao praha sa proteinima, emulgatorima i stabilizatorima utiče na kreiranje stabilne suspenzije bez peskovitog osećaja. Novi lanci snabdevanja mogu dovesti do promena u finosti mlevenja i distribuciji čestica, što se direktno oseća u senzornom profilu. Zbog toga je za tehnologe važno da standardizuju dodatne interne testove za kakao u prahu, ne samo hemijsko-fizikochemijske parametre.

Izazovi implementacije EUDR u praksi i moguća tehnološka rešenja

Uvođenje EUDR zahtevaće od proizvođača hrane i dobavljača kakao praha uspostavljanje detaljnih sistema prikupljanja i verifikacije podataka. Tipični izazovi biće nedostatak kompletnih geolokacijskih informacija za pojedine kooperative, neujednačen kvalitet podataka iz različitih zemalja, kao i usklađivanje različitih sertifikacionih šema sa zahtevima regulative.

Jedno od praktičnih rešenja je prelazak na dugoročne ugovore sa dobavljačima kakao u prahu koji već imaju razvijene sisteme sljedivosti, uključujući satelitski monitoring i digitalne platforme za prikupljanje podataka od farmera. Tehnolozi mogu da planiraju validacije novih tipova kakao praha unapred, umesto da ad hoc menjaju sirovine kada se stari lanci pokažu regulatorno rizičnim.

Drugi izazov je potencijalno povećanje cena i ograničena dostupnost određenih tipova kakao praha. U takvim situacijama moguća rešenja su optimizacija doziranja, prilagođavanje procesa kako bi se maksimalno iskoristio aromatski potencijal kakao praha, razrada premiksa sa kakao prahom i aromama za specifične aplikacije, kao i razvoj više varijanti receptura za različita tržišta u zavisnosti od regulatornih zahteva.

Šta nabavka mora da traži od dobavljača kakao praha u novim uslovima

Za nabavku, dobavljači kakao praha za prehrambenu industriju više ne mogu biti birani isključivo na osnovu cene, rokova isporuke i standardne specifikacije. Pored klasičnih parametara kao što su sadržaj masti, pH, boja, granulometrija, mikrobiološki kvalitet i rastvorljivost, sada postaju kritični i podaci o poreklu, trasabilnosti i usklađenosti sa EUDR.

Nabavka mora da zahteva od dobavljača jasno dokumentovan lanac snabdevanja sa geolokacijskim podacima, opis sistema due diligence, kao i planove za upravljanje rizikom deforestacije. Pored standardne dokumentacije (specifikacija, CoA, MSDS, alergeni, GMO status, Halal, Košer, veganski status), postaće sve češće i zahtev za posebnim izjavama o deforestation-free statusu, audit izveštajima i eventualno sertifikatima ili potvrdama od trećih strana.

Logistički aspekt takođe postaje složeniji, jer se zbog segmentacije lanaca snabdevanja mogu pojaviti različite šifre artikala za kakao prah iz različitih “deforestation-free” izvora. Rok trajanja i uslovi čuvanja ostaju standardni, ali je važno da sistem sledljivosti unutar fabrike može da prati koji gotov proizvod je korišćenjem kog “lota” kakao praha povezan sa kojim lancom snabdevanja, kako bi se u slučaju kontrole mogla dokazati usklađenost sa regulativom.

Regulatorni i deklarativni aspekti kakao praha u svetlu deforestacije

Sa stanovišta regulative, kakao u prahu se u listi sastojaka i dalje deklariše standardno, kao “kakao u prahu”, “kakao prah” ili slično, u skladu sa lokalnom implementacijom EU pravila. EUDR ne menja način kako se sastojak piše na deklaraciji, već utiče na uslove pod kojima se kakao u prahu može plasirati na tržište EU. Ipak, proizvođači koji žele da komuniciraju održivost, odgovornu nabavku ili deforestation-free status moraju pažljivo uskladiti marketinške tvrdnje sa dokazima.

Tvrdnje tipa “održivo nabavljen kakao”, “bez deforestacije” ili “responsibly sourced kakao” mora da prate uverljivi interni dokazi i, po mogućstvu, verifikacija od strane trećih strana. U suprotnom, postoji rizik od optužbi za greenwashing i regulatornih sankcija. Važno je da regulatory i marketing usko sarađuju, kako bi poruke prema potrošačima bile precizne, proverljive i usklađene sa EU smernicama o green claims.

Najčešće greške proizvođača uključuju korišćenje generičkih sustainability tvrdnji bez jasnog oslonca na sistem sljedivosti, mešanje sertifikacionih šema sa regulatornim zahtevima i preterano pojednostavljivanje složenih tema kao što su deforestacija i ESG rizici. Pravilno pozicioniran kakao u prahu iz deforestation-free lanaca može biti snažan diferencijator, ali samo ako je podržan robusnom dokumentacijom.

Šanse za inovacije i novi modeli saradnje u lancu kakao praha

Iako EUDR povećava kompleksnost, donosi i prilike za inovacije u lancu kakao praha u prehrambenoj industriji. Kompanije koje rano uspostave transparentne, dugoročne odnose sa dobavljačima kakao praha i investiraju u trasabilnost, imaće jasnu prednost. Saradnja R&D, nabavke, kvaliteta i regulatory biće ključna za razvoj proizvoda koji kombinuju dobru senzornu performansu, ekonomsku održivost i usklađenost sa regulativom.

Za tehnologe to otvara prostor za razvoj novih formulacija koje efikasnije koriste kakao u prahu, bolje ističu njegov aromatski profil i prilagođavaju ga različitim kategorijama proizvoda uz minimizaciju otpada. Nabavka dobija priliku da kroz tender dokumentaciju i ugovore jasno ugradi ESG i EUDR kriterijume, čime utiče na promenu prakse u celom lancu.

Za industriju u celini kakao u prahu postaje testni slučaj za to kako će se nositi sa budućim regulativama koje će se verovatno širiti i na druge sirovine. Ključna poruka za praksu je da kakao više nije “samo” aromatski i vizuelni nosilac proizvoda. On je i nosilac regulatornog i reputacionog rizika koji zahteva sistemski pristup kroz čitav lanac vrednosti.

Povezani proizvodi