
Od 27. septembra 2026. godine, na snazi je Direktiva (EU) 2024/825, poznata i kao Direktiva o osnaživanju potrošača za zelenu tranziciju (EmpCo). Ova direktiva menja pravila igre za sve koji na tržištu EU plastične proizvode, uključujući i hranu, i predstavlja najozbiljniji udar na „greenwashing“ do sada.
Šta se tačno menja?
Suština je jednostavna: svaka ekološka tvrdnja mora biti dokaziva. Ono što je donedavno bilo dozvoljeno kao „zeleni“ marketing sada postaje predmet stroge kontrole.
Prema novim pravilima, generičke tvrdnje poput „eko“, „zeleno“ ili „prijateljski za životnu sredinu“ više neće moći da stoje same na pakovanju bez jasnog objašnjenja i dokaza. Proizvođači više neće moći sami da izjavljuju da su njihovi proizvodi „vegan“, „ekološki“ ili „klimatski prijateljski“ bez sertifikata treće strane ili konkretnih, proverljivih dokaza.
Posebno je pogođen segment održivih ambalaža i etiketa. Oznake održivosti (sustainability labels) koje nisu zasnovane na nezavisnom sistemu sertifikacije ili koje nisu uspostavile javne vlasti biće zabranjene. Kompanije više neće moći da koriste sopstvene, interne „zelene“ logotipe bez spoljne provere.
Šta to znači za proizvođače hrane?
Za proizvođače hrane u EU i one koji izvoze na to tržište, ovo su konkretne obaveze koje stupaju na snagu odmah, bez prelaznog perioda za zalihe.
Prvo, neophodno je preispitati sve ekološke tvrdnje na ambalaži i u marketingu. Svaka tvrdnja o smanjenom ugljeničnom otisku, recikliranom materijalu ili održivom poreklu mora biti potkrepljena verifikovanim podacima.
Drugo, tvrdnje o budućim ekološkim ciljevima, poput „do 2030. bićemo ugljenično neutralni“, moraju biti propraćene konkretnim planom, mehanizmima praćenja i nezavisnom verifikacijom.
Treće, zabranjene su tvrdnje zasnovane isključivo na kompenzaciji emisija (offsetting), poput „kupovinom ovog proizvoda neutrališete svoj ugljenični otisak“.
Problem sa postojećim zalihama
Jedno od najspornijih pitanja jeste šta raditi sa proizvodima koji su već na policama, a čija ambalaža sadrži tvrdnje koje više nisu u skladu sa novim pravilima. Evropska komisija je pojasnila da se direktiva primenjuje i na postojeće zalihe, što može dovesti do povlačenja ili uništavanja proizvoda. Postoje naznake da bi regulatorna tela mogla uzeti u obzir napore koje su kompanije uložile pre stupanja na snagu, ali bez garancija.
Šta očekivati dalje?
Direktiva EmpCo je samo prvi korak. Evropska komisija je najavila i predlog Direktive o ekološkim tvrdnjama (Green Claims Directive), koja bi uvela obaveznu ex-ante verifikaciju svake ekološke tvrdnje pre nego što se nađe na tržištu. Iako taj predlog još nije usvojen, smer je jasan: Evropa ozbiljno shvata „greenwashing“ i neće tolerisati neosnovane ekološke poruke.
Za proizvođače, poruka je jasna. Vreme površnog „zelenog“ marketinga je prošlo. Oni koji budu ulagali u stvarne, merljive i verifikovane ekološke performanse biće u prednosti, dok će oni koji ostanu na nivou parola rizikovati kazne, povlačenje proizvoda i gubitak poverenja potrošača.
